Svi smo mi... Zagor...

... ako je suditi po broju prodanih primjeraka na kioscima. Zagor ovaj, onaj, u ovakvom uvezu, u onakvom uvezu, u boji, bez boje... s vezom, bez veze...

Mogli bi eventualno biti još jedino Alan Ford, opet iz istog razloga a upravo ova dva stripa održavaju strip na kioscima. Naime, nedavno sam izjavija kako je strip klinički mrtav i na aparatima ali mi to ne želimo priznati. Opstaje samo zahvaljujući dobroj prodaji, gore spomenute gospode, koja financira još nekoliko nerentabilnih izdanja. Ne čitam ni jedan ni drugi. Čak sam sasvim siguran da sam među ritkima koji ne čitaju AF. Nikad mi nije bija nešto. U početku grafički savršen ali takav spoj humora i crteža mi nije bija primamljiv. Valjda je razlog tome rano otkrivanje BD produkcije koja me fascinira i danas.

Ali vraćam se na početak... da svi smo mi Zagor... pa i ja, ako to pomaže opstanaku stripa na kioscima i ako mi to pruža bar na trenutak onaj stari, dobri osjećaj kad pri kupovini najprije pomirišeš strip a onda sljedi sve ostalo. Bizarno zar ne... kao i sam strip...